Proširene površinske vene nogu sveprisutna su bolest koja zahvaća gotovo polovicu populacije. U zadnje su vrijeme razvijene brojne nove tehnike u liječenju proširenih vena, što je dijelom donijelo i pomutnju među ljudima koji imaju problema s venama. Internetski su forumi prepuni rasprava i nedoumica o liječenju vena. Većina bi ljudi svakako htjela riješiti problem proširenih vena što brže, bezbolnije, efikasnije i jeftinije. Naravno da nije moguće u maksimalnoj mjeri zadovoljiti sve navedene zahtjeve, već onaj tko se odluči na liječenje proširenih vena bilo kojom metodom morat će napraviti neku vrstu kompromisa, na ovaj ili onaj način. Isto tako, kod onoga tko je razvio proširene vene, bilo da se radi o primarnim ili sekundarnim varikozitetima, uvijek postoji opasnost da se (u određenoj mjeri) tegobe nakon bilo kojeg zahvata vrate, budući da se niti jednom vrstom liječenja ne može otkloniti osnovni uzrok bolesti - kod primarnih varikoziteta to je genetska sklonost, a kod sekundarnih to je preboljela duboka venska tormboza. Prema riječima jednog od najvećih austrijskih i europskih stručnjaka u flebologiji, profesora Huga Partscha, venska je bolest nogu kronična bolest i zahtjeva kronično liječenje.

⇦pogledajte galeriju slika pacijenata dr. Antona Krnića

Pregled vena na nogama

Bez obzira koje tegobe osoba ima, trebalo bi prije bilo kakvog tretmana obaviti dijagnostičke postupke i konzultacije s liječnikom za vene. Glavna je dijagnostička metoda obojeni dopler (color Doppler) vena nogu, koja će, u vještim rukama, u velikoj većini slučaja dati jasan odgovor da li osoba boluje od oštećenja površinskih vena, te ako da, o kojoj se vrsti oštećenja radi.

Najčešći oblik oštećenja površinskih vena jest oštećenje zalistaka jedne od dugih površinskih vena nogu (najčešće vena safena magna ili vena safena parva), uz prisutnost širokih, kvrgavih pritoka navedene vene, koji znaju biti bolni i nazivaju se varikozne vene. Varikozne vene su često praćene i natečenim nogama. U težim oblicima bolesti doći će do kožnih promjena, tako da će koža potamniti i otvrdnuti, a u još težim slučajevima nastat će rane na nogama (ulkusi).

Kod djela ljudi, međutim, postoje samo izražene žilice («kapilare») u potkožju, a bez oštećenja zalistaka dugih površinskih vena nogu.

Kad se jednom dođe do definitivne dijagnoze stupnja venske bolesti nogu, treba razmotriti terapijske opcije.

Slike gore: proširene vene na nozi prije i poslije liječenja kod dr. Antona Krnića

Endovenozne tehnike liječenja: u zadnjih deset godina razvijene su manje invazivne tehnike liječenja vena, koje se baziraju na zatvaranju oštećenih vena iznutra, čime se izbjegne invazivno operativno vađenje vene iz tijela (tzv. stripping). Među endovenoznim tehnikama liječenja najviše se koriste laserski tretman i radiofrekventna ablacija  dugih vena (VSM i VSP). Riječ o dvije vrlo slične tehnike, koje se baziranju na zagrijavanju stijenke i zatvaranju vene iznutra pomoću katetera, koji se pod kontrolom ultrazvuka plasira u oštećenu venu (vidi sliku). Ovako zatvorenu venu organizam razgradi, pa ju se ne mora kirurški izvaditi. Razlika između radiofrekvencije i lasera je u tome što radiofrekevencija koristi mikrovalove koji zagrijavaju stijenku vene, dok laser koristi snop svjetlosti koji izaziva toplinu u stjenci.  O odabiru same tehnike odlučuje liječnik koji ju koristi – prednost je radiofrekvencije u manjim temperaturama koje producira, dok je prednost lasera je u tome što se pokazao učinkovitijim za zatvaranje vena šireg kalibra, te u tome što se laserska oprema može aplicirati i šire u flebologiji i kozmetskoj medicini općenito. Navedeni se zahvati mogu izvoditi u ultrazvučno apliciranoj lokalnoj, tzv. tumescentnoj anesteziji uz vrlo brz, praktično trenutačan oporavak i odlazak kući, te bez realne potrebe za izostajanjem s radnog mjesta. Stopa srednjoročnog uspjeha kod lasera je 94-97%, a kod radiofrekvencije 85-96%. Slike: primjer varikoznih vena na nogama prije i poslije endovenoznog laserskog tretmana kod dr. Antona Krnića:

Tehnike sklerozacije - sklerozacija se donedavno koristila samo za rješavanje manjih, potkožnih vena, do širine 4mm, koje su predstavljale estetski problem. Međutim, u novije su vrijeme razvijene tehnike ultrazvučno navođene sklerozacije vena pjenom (tzv. UGFS ili UGS metoda), pomoću kojih je moguće tretirati i šire vene. Glavna prednost sklerozacije odnosi se na minimalnu invazivnost postupka te relativno niske troškove. Ponekad nakon aplikacije sklerozansa dolazi i do hiperpigmentacije (zatamnjenja) kože, koja ponekad može biti dugotrajnija. Izuzetno rijetko, ukoliko se pretjera s količinom sklerozansa, može doći do nuspojava uslijed migracije sklerozansa u organizam. Također su, izuzetno rijetko, moguće i alergijske reakcije na sklerozans, kao i lokalne reakcije na mjestu davanja sklerozansa. Uspješnost metode, ukoliko je pravilno indicirana i izvedena, kreće se u rangu preko 90%.

Slike: varikozne vene prije i poslije liječenja sklerozacijom pjenom kod dr. Antona Krnića.

Ambulantna flebektomija (miniflebektomija) je minimalno invazivna tehnika liječenja i u pravilu se izvodi u lokalnoj anesteziji, uz vrlo sitne rezove (1-3mm)  i praktički bez potrebe stavljanja šavova.  Ova metoda, međutim, u rijetkim slučajevima samostalno može riješiti problem varikoznih vena, već ju je potrebno kombinirati sa endovenoznim tehnikama liječenja (endovenozni laserski tretman, radiofrekventna ablacija). Metoda se bazira na odstranjenju kvrgavih i vijugavih varikoznih vena pomoću posebnih kukica, sa finim, tankim vrškom (najčešće se koriste Müllerove kukice, koje su na raspolaganju u nekim privatnim ordinacijama).
Slike: proširene vene na nogama prije i poslije mini-flebektomije kod dr.sc. Antona Krnića

Lasersko liječenje manjih površinskih vena izvana komplementarno je sklerozaciji i koristi se za uklanjanje manjih vena pomoću topline – kad je riječ o manjim venama nije potrebno plasirati kateter iznutra u vene već ih je dovoljno zagrijati izvana da bi se iste zatvorile i vremenom nestale. Liječenje može zahtijevati više dolazaka, a sama primjena lasera izvana može biti umjereno bolna te izazvati i, najčešće prolazna, oštećenja kože i potkožnih struktura toplinom. Naravno da je ovakva vrsta liječenja ograničenog dosega, pa se može kombinirati sa sklerozacijom, ali u izraženijim slučajevima potrebno je posegnuti za drugim sredstvima liječenja.